Imate osamdeset ili devedest nastupa godišnje ili dva, tri, brojke su neumoljive i jasno je da užasno izgleda.
“Od Božića do Božića“, duet Tončija Huljića i Marka Tolje, odmah po izlasku došao je do trećeg mjesta trendinga u Hrvatskoj. Zajedno su bili i u kampanji za Čokolino, Tolja je reklamirao Lina, Huljić Čokolina.
Snimio je i reklamu za jedan modni brend, album koji će se sastojati od dva nosača zvuka i pop misu. Radi i na novom Grašinu albumu, koji izlazi nakon 17 godina stanke. Huljića, očito, ni korona ne može zaustaviti.
Kako je izgledala saradnja sa Markom Toljom?
-Trebali biste čuti naše razgovore, kad ne pričamo za novine, pa da ja onda pitam o njegovom poštovanju. Tolja ima isti smisao za humor kao Grašo i ja. Tu smo se prepoznali, na toj razini humora.
Je li reklama za Čokolino bila izazov ili naprosto poboljšanje kućnog budžeta?
-Ne radim da bih poboljšavao kućni budžet i ne radim ništa što ne bih radio i badava. Kad se na nešto napalim, onda ne pitam što i kako. Finansije su tu bile pod B. Jako mi je bilo bitno da reklama uspije u svim segmentima i sad smo dobili to priznanje.
Ljetos ste napravili novi album, koji nije vani jer ste sad fokusirani na instrumentalnu ploču. U međuvremenu ste napravili i misu, pop misu?
-Htio sam napraviti specifičnu misu, ali da nije previše ekstravagantna kako bi se mogla izvoditi u svijetu. Za to je zadužen izdavač Parma Rec, koji ima svojih nekoliko orkestara po Europi. Stavit će u set listu i izvoditi. Zapečatili smo to kao dogovor, narudžbu kad je Dan Braun bio u Zagrebu. Insistirali su na pop misi, zgodno je, pop i misa, ide to u jednu riječ. Napravio sam ‘Mediteransku misu’, da ne odskače od mog instrumentalnog CD-a ‘Mediteraneo’. Napravio sam je brzo, za 20 dana, mogu čak reći da mi je bilo jako lagano.
Korona je, dakle, pozitivno utjecala na vaš život?
-Mi kao porodica živimo izolaciju i pišemo pjesme. Idemo van samo kad ih treba snimiti. Tako sam se ponašao i prije, odem u studio, radim i vratim se. Dobra strana korone je da smo nakon dugo vremena bili više mjeseci zajedno. I nije bilo zle krvi, baš smo se dobro osjećali. Napravio sam i reklamu za jedan veliki modni, tekstilni brend, sve druge sam odbio.
Kako stvari stoje s autorskim pravima?
-Negdje izgubiš, negdje dobiješ. Neki pad će vjerovatno biti, ali ne znam koliki. Tek će se to vidjeti. Nosim teret krize kao i svi drugi, kao i cijeli svijet. Ali bojim se da je ovo s koronom tek početak nekih većih gluposti koje nam prijete. Kad se sve to pojavilo, moj problem je bio odviknuti se od planiranja. Čovjek sam koji ne planira jedan potez nego jedan glavni i pet alternativnih. I svih pet moraju biti na korak od ovog glavnog. Sad sam odjednom trebao naučiti živjeti kao običan potrošač kisika. Normalno da se s time nisam mirio i zato sad imam hrpu pjesama, proizvoda koji čekaju vrijeme koje će neupitno doći. Dogodit će se neko novo vrijeme i na to treba biti spreman. Onog trenutka kada dođe otključavanje života, karte će se nanovo trebati dijeliti i miješati. Meni je to dobar izazov.
Je li estrada na koljenima?
-Da. Kompletno. Osim ovih privatnih nastupa, koje je imalo dvoje ili troje izvođača. Jelena Rozga je imala i četiri javna koncerta, onda kad je malo popustilo. Imati u jednoj godini 80 ili 90 nastupa ili četiri, pet, ili ni jedan… jasno je da su brojke neumoljive, da prilično ružno izgleda. Možemo izdržati, financijski možemo, ali mi nismo mjerilo. Govorimo o popularnim pjevačima koji inače imaju minimalno 80 nastupa godišnje, a zna ih biti i 120. Nešto se kroz sve ove godine i skupilo da mogu izdržati godinu dana, ali oni ne mogu biti mjerilo jer su u vrhu, nisu prosjek. Od finansija im je puno teže breme osjećaj bespomoćnosti.
Mogu li najveće zvijezde nešto drugo raditi?
-Ne treba im da se snalaze. Oni su se već snašli. Oni su ono što jesu, jaki izvođači.
Vrijedi li i u koroni ona da pod svaku cijenu “šou mora ići dalje?
-Uvijek vrijedi. Samo se treba preformulirati u ‘šou mora ići dalje. Kući si i plačeš. Ali jačaš duh. Dok sve ne prođe, mi se dobro družimo i čekamo cjepiva.
Sarađujete sa mladim kolegama. Kako utiču na vas?
-Dobro utječu na mene i ja na njih. Znaju da sam za njih uvijek tu. Druga garnitura, druga generacija. Na upit mladih ‘Napiši mi hit’ odgovaram sa ‘Šta ću pisati kad nemaš gdje predstaviti taj hit?’. Zato i nismo objavljivali pjesme.
Koliko je zatvaranje noćnih klubova utjecalo na vašu zaradu?
-Dogodit će se to da će ljudi koji su donedavno svirali sad morati naći način, odnosno već su morali, kako preživjeti. Kad počnu živjeti od nečeg drugog, pitanje je hoće li se vratiti muzici. Moji su izvođači imali nešto nastupa. I ja sam imao pozive, vole nas zvati na te privatne evente. No jedno je kad se odradi koncert u prepunoj Areni i kad sam stopostotni autor pjesama koje izvode, a drugo manji eventi. Cijela ta kategorija financija više ne postoji. Ljudi su 10 mjeseci stajali kući i vrtjeli ono što im se sviđalo. I tu se pokazalo pravo stanje. Ta digitalija je jako skočila i kompenzirala pad radi pandemije. Zato kažem, na mostu izgubiš, na ćupriji dobiješ. Ali globalno je – gubitak, s kojim se mogu nositi.
IZVOR: expresstablodi.ba, razgovarala: N. N.