Naslovi

Velikan sevdaha Arif Alajbegović: Od sevdalinke nema ničeg ljepšeg na svijetu

Ima nešto neobično i neobjašnjivo lijepo u izvedbama sarajevskog interpretatora i velikana sevdalinke Arifa Alajbegovića. To nešto lijepo u njegovoj izvedbi, koliko je tiho i blago, u toj mjeri je, isto tako, duboko i snažno, koliko emotivno i nježno, jednako je prodorno i oštro. U sevdalinci koju pjeva Arif Alajbegović, uz jednu nevjerovatno duboku emociju, osjeća se da njom vlada nešto posebno, nešto snažno i nježno, nešto mahalsko, sarajevsko, bosansko.

Šta je to čarobno u njegovim izvedbama sevdalinke sigurno je jasnije nekome ko ga je imao priliku sresti i s njim porazgovarati. Onaj kome je pripala ta čast da upozna ovog neobično blagog i skromnog gospodina, može, možda, lahko donijeti i zaključak da sve emocije u njegovim interpretacijama sevdalinke, proizilazi iz činjenice da Arif u svaku svoju izvedbu unosi ogromnu količinu samoga sebe. Drugim riječima, Arif Alajbegović je jedan od onih interpretatora sevdalinke koji vrlo vješto prezentuju način na koji oni u sebi osjećaju i doživljavaju samu pjesmu. U najkraćem, za Alajbegovića sevdalinka nije samo pjesma, ona je način života, on sevdalinku živi ne samo kroz njenu interpretaciju, ne samo glasom, već cijelim svojim bićem. Arif Alajbegović je u tom smislu vjerni vitez sevdalinke, čovjek koji je na nju ostavio i ostavlja neizbrisiv trag. Arif Alajbegović je epicentar sevdaha.

O sevdalinci je učio od oca, koji je također pjevao. Nikada nije zaboravio očeve riječi, koji je govorio, “kad pjevaš, pjevaj tako da te ne čuje onaj hastal do tebe”, što na određeni način definiše i Alajbegovićeva kao interpretatora. Svoj prvi nastup imao je na Dubrovačkim ljetnim igrama 1982. godine. Kasnije je ušao u orkestar TV Sarajevo, potom nastupao s brojnim drugim čuvenim orkestrima, s Ismetom Alajbegovićem Šerbom, Miloradom Todorovićem, Branimirom Đokićem, od kojih je, kako i sam kaže, mnogo naučio. Snimio je oko 20 pjesama.

Za sevdalinku kaže da je ona jedno veliko umijeće i doživljaj, sevdalinka je ujedno i poezija, a ona je, kako kaže, bosansko čudo. Vrlo je bitno da se sevdalinka doživi na pravi način.

Vrlo je bitno da se pjesma doživi. Pjesmu moraš doživjet kao film, jedino je tad uspješna. Pjevaš što laganije i njene slike ti same dolaze ispred očiju. Moj otac je govorio: ‘Kad pjevaš, pjevaj nazalno.’ I tako mi je u duši, i ja je tako i osjećam. Nemoj, kaže, da hastal do tebe čuje šta ti pjevaš, biće im interesantnije kad ti dođeš do njihovog stola – govori Alajbegović.

IZVOR: faktor.ba

Komentariši