Muzika se stalno mijenja. Kao i živa bića ona evoluira. Nekad se nadograđuje, nekad degradira, ali ne miruje, ne stagnira. Možda zbog toga vlada onaj vječiti sukob između starijih i mlađih generacija koji se ogleda u tome da stariji ne razumiju muziku mlađeg naraštaja. Ipak, uvijek se mogu naći i oni izvođači čije se stvaralaštvo opire promjenama, te koji ostaju doslijedni jednom muzičkom izražaju. Primjer takvih izvođača definitivno je Nihad Alibegovića, čiji opus možemo okarakterisati kao klasični, stari narodnjački.
Alibegović je, slobodno možemo reći, tipični predstavnik stare narodnjačke škole 80-ih i 90-ih godina prošlog vijeka. To je dokazao i svojom posljednjom pjesmom „Žena sa Balkana“ koja je trenutno jedna od popularnijih i slušanijih pjesama u regionu.
Radi se, dakle, o pjesmi koja je pravi stari narodnjak. Takve se danas rijetko snimaju. U njoj Alibegović pjeva o nevjerovatnoj fatalnosti žene sa Balkana. Da li je riječ o jednoj ženi ili generalno o svim fatalnim zavodnicama sa našeg podneblja, diskutabilno je. Na kraju krajeva, i nije toliko bitno. Ono što jeste bitno je to da je Alibegović uspio maestralno dočarati svu fasciniranost i očaranost balkanskom ljepoticom.
Nema tu mnogo neke priče. Dovoljno je bilo samo jednom da vidi fatalnu zavodnicu, te da mu srce bude zauvijek osvojeno. To da li se radi o ljubavnoj priči sa srećnim ili nesrećnim krajem, takođe je manje bitno. Ovdje se radi o fenomenu osvajanja kojim žene dominiraju nad muškarcima.
Kada sljedeći put čujete da su muškarci jači pol sjetite se ovog fenomena, pa zaključite ko je tu zapravo nemoćan. Žene osvajaju i dominiraju, baš kao i Alibegovićeva pjesma. Mogu se muškarci junačiti koliko hoće, dovoljne su samo jedne oči da ih potpuno razoružaju i pokažu nam koliko su zapravo nemoćni.
