Danas se navršava punih trinaest godina kako je preminuo Safet Isović, jeda od najvećih bosanskohercegovačkih umjetnika i doajen sevdalinke.
Najblistaviji glas sevdaha rođen je 1936. godine u Bileći, a sevdalinku počinje javno izvoditi davne 1956. Komponovao je i pisao tekstove, bilježio i čuvao od zaborava sevdalinke više od 50 godina. O njegovoj veličini i umijeću svjedoče brojna priznanja, plakete i povelje, među kojima se izdvaja Zlatni mikrofon, Estradna nagrada BiH, Estradna nagrada bivše Jugoslavije, te 35 zlatnih i srebrenih ploča.
Mnogi muzički kritičari i poznavaoci tradicionalne izvorne narodne pjesme složit će se da je Isović jedan od časnih umjetnika koji je čuvao i njegovao blago Bosne i Hercegovine.
Njegovi snimci i izvedbe su antologijski, a one koje pamtimo već godinama zasigurno su „Đul Zulejha“, „Braća Morić“, „Grana od bora, pala kraj mora“, „Put putuje Latif-aga“, „Mujo kuje konja po mjesecu“, „Kiša bi pala“, te mnoge druge.
Svoju popularnost nije zadržao samo u svojoj domovini. Safet je punio velike dvorane na Balkanu, širom Evrope, Amerike i Australije. Gdje god bi se pojavio, dvorana bi bila popunjena do posljednjeg mjesta. On je ujedno i jedini pjevač iz bivše Jugoslavije koji je gostovao u prepunoj operskoj dvorani u Sydneyu.
Safetu Isoviću možemo odati zahvalnost što su mnoge sevdalinke ostale zabilježene za sva vremena. Njegova karijera obilježila je mnoge generacije, a traje i danas, iako on više nije među nama. Zauvijek će ostati u pjesmama i našim srcima.
