Nedžad Salković, neprikosnoveni interpretator sevdaha, komponovane pjesme tradicionalnog prizvuka svrstan je u red legendi. On je, zapravo, mjera kako jedan pjevač poštuje publiku a oni mu tako i uzvraćaju. Nekada šarmer, magnetno atraktivan pjevač a sada prefinjeni gospodin. Odmjeren oduvijek, sa stavom, ponosan na ono što je postigao. Njegov prelijepi, sugestivni vokal sa jedinstvenom i privlačnom bojom naprosto prodire duboko u „tkivo“ uz sve te melizmatske ukrase. Njegove pjesme se gustiraju, bilo da pjeva ljubavnim jadima, zraku čežnje, razigranim nervom.
Nedžad Salković rođen je u Tuzli 1941. godine. Pjesma mu je životni pratilac, od djetinjstva. Tako se po završetku srednjeg obrazovanja sa 18 godina uputio na audiciju Radio Tuzle. Zapjevao je svoj prvi registrovani snimak „Omer beže“. Njegov prefinjeni interpret i naočita vanjština su privukli mnoge kompozitore. Nizale se pjesme „Dođi draga Lelo“, „Ne plači srce“, hit numera „Smeđe su ti kose po plećima pale“, pjesma koju je uradio sa Radojkom i Tinetom Živkovićem. Oni mu postaju čuveni muzički dvojac koji ga uzima u svoje okrilje i postaju mu poput roditelja. Pazili ga, voljeli, brinuli o njegovoj karijeri. Već ‘68. dešava se „Ilidža“ i pjesma „Ah ljubav, ljubav“. Pjesma Nikole Škrbe i Selvera Bašića uz aranžman Živkovića.
Nedžad dobiva nevjerovatnu popularnost. Uslijedile su turneje. Njegova pjesma je zauzela mjesto u repertoaru svih bivših jugoslovenskih pjevača. Iste godine nastupio je sa pjesmom „Fikreta“ na beogradskom „Saboru“. Redao hitove „Oči moje kletvom bih vas kleo“, „Voljeni grade moj“, „Kujundžija besjedio“, „Davno, davno“, „Zejna lice u hamamu mije“, „Vrati mi moje mirne dane“, „Kad se smiješ mila kćeri“, „Jesen u vrtu mom“, „Kad bi znala“, „Nije mi lako stari se polako“… Nastupio na 11 Ilidžanskih festivala i 10 beogradskih Sabora. Šezdeset nosača zvuka, singlica, LP, CD-ova, kompilacija. Ipak, ‘82. godina i pjesma „Ne klepeći nanulama“, autora Ibrahima Dedića i Huseina Kurtagića, sa kojom je dotakao tačku vrha trona. Premda je pjesma ispjevana u 17 verzija, kada ju je on otpjevao, kao da je bila skrojena za njega. Pjesma fenomen tako kažu jer je ostala do dana današnjeg kao evergrin.
U Nedžadovoj pjesmi uživale su mnoge poznate ličnosti. Među njima je i princeza Dajana koja je 20 dana prije smrti uživala u prelijepim tekstovima njegovih pjesama koje su joj prevodili. Uživao je i predsjednik Tito koji ga je slušao uz pratnju Radojke i Tineta kada je izvodio pjesmu „Ima jedna cura u sokaku mom“.
Po statistici Radio Beograda i njihovim muzičkim arhivama na prvom mjestu po broju snimljenih arhivskih numera je Danica Obrenić a odmah poslije nje Nedžad Salković.
IZVOR: expresstabloid.ba, Jasna Durić
